Hrvatski pravoslavci sećaju na NDH

Zaglavlje internet sajta www.hrvatskipravoslavci.com

Taj čin je, prema njegovom mišljenju, u skladu sa aktuelnom političkom situacijom u kojoj svaka nezavisna država može da ima svoju nezavisnu crkvu.

Đorđević smatra i da najava osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve Srbe podseća na ono što imaju u kolektivnom pamćenju - na ustaški teror u NDH i progon i ubistva Srba, Jevreja, ali i Hrvata.

On ocenjuje da najava formiranja Hrvatske pravoslavne crkve dolazi u nezgodnom trenutku kada Srbi i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj imaju regulisan status, postoji mitropolija zagrebačko-ljubljanska i episkopije u Dalmaciji i Slavoniji.

Mirko Đorđević

Oni su u vrlo dobrim odnosima sa hrvatskom državom, ali ostaju pravoslavci SPC, dodaje Đorđević.

On dodaje da vest o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve nije nova i da ima svoju istoriju.

„Za vreme Drugog svetskog rata lično je Ante Pavelić forsirao stvaranje pravoslavne crkve. Nisu mogli da nađu njenog poglavara pa je onda uzet ruski emigrant iz Sremskih Karlovaca po imenu Germogen, koga su pred kraj rata ubili partizani“, navodi Đorđević.

To je, kako dalje tvrdi, bila marionetska crkva koja je trebalo da Paveliću posluži za nešto što nije bilo istina, odnosno da pokaže da priznaje Srbima i pravo na crkvu.

Prema njegovim rečima, Srbi nisu masovno prihvatili tu crkvu jer su bili pod pritiskom ustaša, a i oni koji su je prihvatili uradili su to u nadi da će uspeti da opstanu. Posle rata obnovljena je Mitropolija zagrebačko-ljubljanska Srpske pravoslavne crkve i Srbi su se njoj krenuli.

Đorđević ističe da ne treba zaboraviti da, u principu, ima pravoslavnih Japanaca i Engleza, kao i da postoji japanska pravoslavna crkva, da pravoslavnih Francuza ima oko 200.000, i da isto tako i Hrvat može da bude pravoslavan, kao i Grk i Rus.

Međutim, u Hrvatskoj se radi se nameri osnivanja crkve, što je različito od pripadnosti postojećim crkvama, dodaje on.

"Meni nije poznato da postoje Hrvati pravoslavci, a ukoliko postoje treba da se oglase“, smatra Đorđević.

Mitropolit Jovan: To je sekta

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan izjavio je za "Blic“ da se možda radi o tendenciji oživljavanja ideje iz vremena Pavelićeve NDH, dodajući da pomenuta grupa ne može legalno da stvori novu pravoslavnu crkvu jer to nije po kanonima.

"Sektaštva ima koliko hoćete, a ovo je isto kao i neka sekta“, navodi mitropolit i dodaje da će pitanje sticanja autokefalnosti biti jedna od glavnih tema o kojima će se raspravljati na predstojećem Vaseljenskom saboru.

„Ako je nekome u interesu da stvara hrvatsku pravoslavnu crkvu, neka je stvara, ali ona neće biti legalna. Pitanje je i koliko je katoličkoj crkvi u Hrvatskoj u interesu da postoji crkva pravoslavnih Hrvata, pa će oni sigurno reagovati“, tvrdi mitropolit Jovan, dodajući da iza cele priče verovatno stoji politička pozadina i tendencija stvaranja odbojnosti prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

On kaže da je čuo za Iva Matanovića, ali nema više informacija o aktivnosti hrvatske pravoslavne zajednice. „Ako u Hrvatskoj ima Srba koji ne žele da budu pravoslavni Srbi, ko ih u tome može sprečiti? Ja sam se školovao na zapadu i bio okružen i katolicima i protestantima, pa sam ostao pravoslavni Srbin i nisam nikada imao izazov da to menjam. Ko je čvrstog karaktera, taj neće ići u takve avanture“, kaže mitropolit Jovan.

Upitan da li bi hrvatska pravoslavna zajednica mogla da u budućnosti da zatraži pravo na imovinu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, on ističe da tako nešto ne bi trebalo da se događa u pravnoj državi.

„Ne može hrvatska država da ide protiv međunarodnog prava. Pa, zašto postoje evropske integracije nego da se propisi Hrvatske usklade sa evropskim standardima i takvi pokušaji spreče“, ocenjuje mitropolit, ali i dodaje da bi kampanja za hrvatsku pravoslavnu zajednicu mogla da predstavlja udarac po Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj.

Jerej Milan Simić iz Ogulina navodi za "Blic" da među svojih 1.500 parohijana nije čuo za tu grupu ljudi.

I starešina srpske pravoslavne crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu Milenko Popović smatra da ovakve pojave odavno nisu više novina u hrvatskom društvu, da potiču još iz NDH, a da su imale svoje zagovornike i u vreme poslednjeg rata krajem prošlog veka.

Crkva Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu

"Mi sa tim, naravno, nemamo nikakve veze, mi smo sveštenici Srpske pravoslavne crkve i njen smo deo. Sa stanovišta kanona svete pravoslavne ckrve to je sve ilegalno, jer se tačno zna kakva je procedura da bi jedna verska zajednica mogla steći autokefalnost", rekao je za "Vesti" otac Milenko.

On kaže da od toga da li će ovakvu inicijativu Rimokatolička crkva podržati ili ne može da se protumači i prava namera.

"Ako se radi uz dopuštenje Svete stolice onda bi to bio jedan od indirektnih načina etničkog otuđivanja Srba. Razbiti SPC u Hrvatskoj, kao instituciju srpskog naroda, u funkciji je umanjivanja srpske zajednice u Hrvatskoj. Kao istorijska crkva mi tu ništa ne možemo konkretno uraditi, osim da skrećemo pažnju i upozoravamo naše vernike gde leži opasnost i kakve su sve zamke unijaćenja, a od njih i njihove postojanosti će pre svega zavisiti koliko će ostati verni svojoj crkvi i poreklu", kaže starešina SPC u Zagrebu.

Ni za predsednika Izvršnog odbora Samostalne demokratske srpske stranke Boru Rkmana ovakva inicijativa nije novina u Hrvatskoj, bilo da se radilo o pokušajima iz 90-tih ili iz 1942. u Pavelićevoj NDH, kada je registrovana Hrvatska pravoslavna crkva.

Boro Rkman

"Da bi zaživela takozvana Hrvatska pravoslavna crkva onda bi preko noći oko 250.000 Srba u Hrvatskoj morali prestati da se osaćaju Srbima. Siguran sam da do toga neće doći. Ta priča o Hrvatima pravoslavne vere ima za cilj proustašku politiku da ako ne mogu suzbiti postojanje srpske zajednice u Hrvatskoj, neka ostanu pravoslavci, pre nego nacionalni Srbi", izjavio je za "Vesti" Rkman.

On zamera što se daje medijska pažnja opskurbnim inicijatorima poput Matanovića, koji je svojevremeno, kako navodi, bio osnivač nekakvog pokrata ustaških bojovnika iz Drugog svetskog rata, umesto da mu se lično pomogne u, kako kaže, specijalizovanim ustanovama.

Ipak, i Rkman otkriva da lično poznaje dosta Srba koji su "kao nužno zlo", da bi sačuvali živu glavu u vreme ratnih 90-tih, a ima takvih slučajeva i u novom veku, prelazili u katoličanstvo.

Na pitanje da li je osnivanje hrvatske pravoslavne crkve jedan od lakših načina da se ugroženi Srbi prevedu u hrvatski korpus, za početak preko samozvane hrvatske pravoslavne crkve koja bi ih za početak etnički otuđila od srpskog porekla, a vremenom po sistemu unijaćenja podvela i pod patronat Svete stolice, Rkman odgovara: "Ne bih rekao. Možda inicijatori računaju sa tim, ali ja lično znam ljude koji su se morali odlučiti na prelazak u katoličanstvo da bi spasili sopstveni opstanak, ali su to učinili samo formalno, i dalje su Srbi i odlaze u SPC".