Traže se astronauti za nepoznate misije!
Iako dugoročni planovi američke svemirske agencije trenutno nisu potpuno jasni, povećanje broja astronauta pomoći će u razvoju novih letelica i smanjiti zdravstvene probleme koje uzrokuje predug boravak na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).
Broj NASA-inih astronauta vrhunac je dostigao 2000. godine kada ih je bilo oko 150. U to vreme agencija je često lansirala spejšatlove koji su radili na izgradnji ISS-a. Od tada se njihov broj smanjio na šezdeset. NASA procenjuje da će joj to biti dovoljno do 2016. jer će do tada njihov jedini zadatak biti održavanje stanice.
Međutim, "National Research Council" (NRC) u sredu je, na traženje NASA-e, predstavio proračun koji pokazuje da to neće biti dovoljno za buduće potrebe.
Astronaut Frederik Gregori, sproveo je analize NASA-inih potreba, i u izveštaju ističe da 60-ak astronauta neće biti dovoljno čak ni ako SAD samo želi da učestvuje u održavanju svemirske stanice, a pogotovo ne ako ima nameru du bude više od posmatrača u daljnjem istraživanju svemira.
Svemirski taksi
Postšatlovska era agencije za sada nije jasno definisala, ali sigurno je da ima nameru da nastavi da šalje astronaute na ISS barem do 2020. godine, u početku na ruskim raketama, a posle toga na privatnim svemirskim taksijima. U daljoj budućnosti verovatno će slati ljude i na asteroide i Mars. Projekat stoga nije mogao precizno da odredi broj astronauta koji joj je neophodan, međutim, proračun pokazuje da on u svakom slučaju mora biti veći od 60.
Boravak u svemiru opasan po zdravlje
Jedan od razloga je taj što dug boravak na ISS-u uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme te astronauti moraju da prave velike pauze u letovima. Na primer, nekoliko meseci provedenih u bestežinskom stanju uzrokuje značajan gubitak koštane srži (zbog nedostatka gravitacije), a za oporavak su astronautima često potrebne godine. Jedna nedavna studija pokazala je da dug boravak u svemiru uzrokuje i probleme s vidom – nakon uobičajenog šestomesečnog rada na ISS-u astronauti su imali problema s fokusiranjem na predmete koji su vrlo blizu ili vrlo daleko. Ove poteškoće izazvalo je oticanje očnog diska, područja u zadnjem delu oka u kojem počinje očni živac. Stručnjaci veruju da je uzrok ovoj pojavi uticaj mikrogravitacije na tečnosti. Kod nekih astronauta problem je nestao relativno brzo, a kod drugih potrajao godinama.
SAD treba da bude vođa, a ne promatrač
NRC također predviđa da će astronauti u budućnosti morati da provode više vremena na zadacima na Zemlji. Na primer, trebaće da podele svoje znanje s ljudima koji će biti odgovorni za regulisanje svemirskih taksija. Njihovi saveti biće korisni i za NASA-in razvoj tehnologija koje će se koristiti u misijama na Mesecu, asteroide ili druge planete.
Gregori ističe da, uprkos kriznim vremenima, postoji čitav niz argumenata u prilog povećanju broja astronauta.
"To je pitanje koje je važnije od samog astronauta – reč je o tome želi li SAD u budućnosti da bude lider ili samo posmatrač", rekao je Gregori i dodao da su danas astronauti uglavnom i naučnici, za razliku od onih iz 70-ih koji su većinom dolazili iz redova iskusnih pilota.
Nakon što je izveštaj objavljen, NASA je odgovorila kako on predstavlja 'koristan savet za određivanje pravog broja astronauta u trenutku kada ulazimo u novu uzbudljivu eru istraživanja svemira i transportovanja".