Za Srebrenicu odgovorne paravojske
Ovo je samo jedan od interesantnih detalja koje je nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske otkrio na saslušanju istražnom sudiji u Beogradu, a za vikend su obelodanili pojedini beogradski mediji bliski vlastima u Srbiji.
Krajnje nepovezan, na trenutke tragikomičan, dijalog između Mladića i sudije pokazuje da je general očigledno teško bolestan. Ipak, delovi razgovora pokazuju da je svestan da je u Hagu optužen za ratne zločine, međutim on je izrazio želju da mu se suđenje održi u Srbiji.
- Ne priznajem haški Tribunal i neka oni sude sebi. Želeo bih da mi se sudi ovde, pred našim sudovima, i da dolaze ovi iz Haga koji god hoće. Volio bih da mi sudi ovaj što sudi Šešelju, ali ne i oni što sede levo i desno od njega - kazao je Mladić, mešajući ko je od sudija iz koje države, ali pokazujući ne samo da je verno pratio suđenja Vojislava Šešelja već i da ima simpatije prema predsedavajućem Sudskog veća Žan-Klod Antonetiju.
Mladićevo saslušanje pred istražnim sudijom faktički nije otišlo dalje od pokušaja uzimanja osnovnih biografskih podataka, jer je general često gubio tok misli, pa je odgovarao i na pitanja koja niko nije postavio. Najzanimljivije je ono vezano za najozbiljniju tačku optužnice za koju je optužen.
- U Srebrenici nisam počinio nikakav zločin, već su za to odgovorne razne paravojske i parapolicije. Srebrenica nije moje delo. Ja sam muslimanima koje sam zatekao tamo predložio da nastave da žive u Republici Srpskoj, ali oni nisu hteli, već su hteli da idu u Federaciju. Dao sam im pošteno da idu autobusima kao ljudi, a ne sa taljigama i traktorima kao Krajišnici - kazao je Mladić i dodao da će mu ključni svedoci da nije počinio zločin u Srebrenici biti pripadnici holandskog bataljona iz tadašnjeg Unprofora.
- Tražiću da svi oni budu svedoci, masi njih ne znam imena, jer su bili prisutni šta sam ja radio u Srebrenici, sve je snimala i kamera - kazao je Mladić, ali na ovu temu više nije ništa rekao već mu je misao odlutala na period kada je igrao ping-pong.
Mladićev advokat Miloš Šaljić kaže da nije video ove transkripte, ali ako su autentični onda mogu poslužiti kao valjan dokaz da je njegov klijent jako teško bolestan čovek.
- Iskaz koji je Mladić dao istražnom sudiji nema nikakvu vrednost i verovatno je odmah arhiviran kao dokaz da je sud radio svoj posao. Međutim, postavlja se pitanje na koji način je dospeo u javnost. Očigledno, kao i neke fotografije Mladića, koje su stražari pravili a zatim prodavali strancima. Uvek ima nekoga ko želi da zaradi na tuđoj nesreći - naglašava Šaljić.
Psiholog Žarko Trebješanin je, analizirajući prvo pojavljivanje Mladića u Haškom tribunalu, ocenio da je reč o čoveku kome su "godine skrivanja ostavile traga".
- Osim što je vidno mršaviji i otežano govori, Mladić tek podseća na ratnog generala sa snimaka koje smo godinama gledali. Verujem da je u sudnici pokušao da sačuva dostojanstvo. To se vidi u tome kad kaže: "Ja sam general Ratko Mladić" i što je povređen time što ga pridržavaju i vode pod ruku, već želi da hoda sam. Ali, takođe se vidi i da sa teškoćama prati ovo suđenje - smatra Trebješanin.
Suđenje tek dogodine?Tomislav Višnjić, jedan od advokata koji su u Hagu branili generale Krstića, Ojdanića i Lukića, ocenjuje da suđenje Mladiću najverovatnije neće početi u narednih godinu dana.
|
Rodila me majka, ako joj je verovati
Sudija: Evo, sedite, dobili ste stolicu.
Mladić: Je li ozvučena?
Sudija: Nije ozvučena stolica, gospodine Mladiću. Evo vode.
Mladić: Samo nemoj u plastici. Mogu li ja dobiti, sudija?
Sudija: Šta? Hoćete mikrofon samo da uključite, pošto ste rekli da snimamo.
Mladić: Mogu li dobiti staklenu čašu?
Sudija: Staklenu čašu?
Mladić: Da mi naspe policajac malo vode, neću da sečem vene.
Sudija: Sad ćemo da nađemo, Irina, molim vas, zamolite za čašu. Nećemo vam mi dati da sečete vene. Ovi momci iza vas su ipak brži od vas.
Mladić: Vojska me je zvala u toku rata "šefe", i u miru kad sam bio komandant brigade i puka u ovome Ohridu, puka 164. a 39. brigade u Štipu, zatvarao sam za Jugoslaviju bregalnički pravac.
Sudija: Je li sad imate neki nadimak?
Mladić: Ne.
Sudija: Dobro.
Mladić: Ne volim nadimke.
Sudija: Kažite mi gde ste rođeni, da ispravimo onu grešku na koju ste vi skrenuli pažnju.
Mladić: Ako je verovati mojoj majci, ona me je rodila.
Sudija: Gde?
Mladić: Rodila me je u mojoj rođenoj kući.
Sudija: A mesto?
Mladić: Koju je pravio moj đed. Rodila me majka Stana, devojačko Lalović, iz sela Kuta, to je selo do sela gde sam ja rođen.