Petak 20.05.2011.
12:01
M. Jakšić - Vesti - Foto: M. Jakšić

Maturska haljina stigla iz Perta

Studiraću i radiću: Aleksandra sa majkom Dragicom

Mlada devojka iz kordunskog sela Radmanovac, najbolji đak u Srednjoj zanatskoj školi u Karlovcu, kojoj je pre nekoliko godina umro otac i to nedugo pošto su se vratili iz izbeglištva, ostala je sama sa majkom Dragicom gotovo bez igde ičega.

Jedva preživljavaju jer jedini njihov prihod iznosi 1.000 kuna mesečno (135 evra). Kako se primicala maturska svečanost Aleksandra je sve češće razgovarala sa svojom majkom pognute glave i suznih očiju. Lepa haljina i prikladne cipelice za takav događaj - njoj su delovale kao da će ostati nedosanjani san.


I tako sve dok joj se preko "Vesti" nije javila Savka Mirolović iz Perta, izbeglica iz Hrvatske koja je sa suprugom i dva sina, posle potucanja od nemila do nedraga u Srbiji, novo gnezdo svila u dalekoj Australiji.

Svojoj mladoj zemljakinji, kojoj je već slala novčane priloge, kao i drugim štićenicima Humanitarnog mosta, obećala je da će joj poslati takvu haljinu i cipelice kakve najverovatnije neće imati ni jedna druga devojka.

Kao filmska zvezda

Aleksandra izgleda poput Penelope Kruz. Kad je obukla svečanu haljinu, iako se gotovo izgubila u njoj, delovala je elegantno. Činilo se kao da je haljina htela nju pa se trudila da je nigde ne stegne i pokrete joj ne sputa da bi je što duže nosila. Iako će, već je dogovorena, ovaj odevni predmet pretrpeti mala sužavanja, sigurno je da ništa ne može zaseniti Aleksandrinu pojavu, niti njenu sreću na maturskoj zabavi, sreću što će studirati. Na Karlovačkom veleučilištu obećali su da će je primiti, bez obzira na to što je završila trogodišnju školu, jer je malo tako talentovane dece kao što je ona. Ima pravo i na stipendiju od Srpskog privrednog društva Privrednik i od opštine Vojnić, kao i šansu za smeštaj u đačkom domu u Karlovcu, u čemu će joj i "Vesti" pomoći.

Od tog časa, dani su za mladu maturantkinju sa Korduna postali dugi kao godina. Zato i jeste toliko radosti bilo kad joj je reporter "Vesti" predao njenu do sada najbogatiju "opravu", kako to kažu na Kordunu, za najsvečaniju devojačku toaletu. Dogovorila se Aleksandra sa svojim donatorom iz daleke Australije koje bi haljina trebalo da ima dimenzije kako naknadno ne bi bilo velikih prepravki. Ali u kesu boje jorgovana, kakva je i satenska večernja haljina, našlo se i sve drugo što je za jedan bal potrebno. Aleksandra je odmah primetila i pre nego što ih je obula razdragano uzviknula:


- Cipelice su odlične! Taman po meri. Da se tu samo malo promašilo, ništa ne bi bilo od te sjajne kombinacije haljine, srebrnastih cipela i torbice, čije se materijali stapaju, a boje nežno dodiruju...


I zaista, cipelice joj niko ne bi mogao ni produžiti ni skratiti, a takve od Karlovca do Zagreba ne bi našla ni da ih dukatima plaća. Haljinu će, nema razloga da skrivamo, trebati malo doterati kako bi pratila liniju gracioznog devojačkog tela. Učiniće to jedna dobra krojačica u Vojniću. Ali, i da je Aleksandra bila uz svoju donatorku kad joj je haljinu kupovala, teško da bi našla neku koja bar malu korekciju ne bi pretrpela.

Ova devojka savršeno je delo prirode i po tome se razlikuje od svojih vršnjaka. Aleksandra je jedinstvena i zaslužila je sve što je od čitalaca "Vesti" dobila.
 

I frizerka i studentkinja

- Ne znam kako bi Aleksandra uopšte završila poslednji razred srednje škole da nije bilo donacija srpske dijaspore. Ni njima ni "Vestima" nikada to neću zaboraviti - priča majka Dragica, a ćerka je dopunjava:
- Dok budem studirala potrudiću se i da radim. Kao frizerka. Zašto ne? Čula sam da je to tražena struka. Ne mogu više da gledam kako se moja majka muči da bi me školovala i prehranila. Evo ovih dana ostadosmo na samo četiri koke. Tri ovde pred nama kokodaču u dvorištu, a jedna leži na jajima. Lisica nam je u poslednje vreme odnela 12 kokoški, neka nešto manja životinjica od nje piliće koji tek što su se izlegli. Što god posadimo pojedoše nam divlje svinje... - navela je Aleksandra razloge zbog kojih bi uz studije htela i da radi.

 

Novo iskustvo

S obzirom da opori uskus izbegličkog hleba nikada neće moći da zaboravi, porodica Mirolović najčešće pomaže ljudima na kojima će večno ostati ožiljci rata i koji dizgine svoje sudbine nikada nisu držali u rukama. Aleksandra Gušić je devojka koja se može svrstati u obe ove kolone.
- Moja porodica uvek se dobro oseća kada pošalje pomoć nekom koga je nevolja stigla. Ali, moram da priznam da odavno nisam tako uživala kao dok sam birala večernju haljinu, cipele i torbicu za Aleksandru. Imam dva sina i prvi put sam kupovala nešto jednoj devojci i to za veče koje se večno pamti. Možda sam upravo zbog toga osećala neku prijatnu strepnju i uzbuđenje - pričala je Savka Mirolović nakon slanja paketa svojoj mladoj zemljakinji.

2024 © - Vesti online