Spasen ispod ustaškog noža
Da podsetimo, orden je dodeljen na predlog mitropolita Amfilohija, a na osnovu elaborata Odbora za Jasenovac izrađenog u saradnji s Muzejom žrtava genocida iz Beograda.
Knežević je predsednik Udruženja logoraša Drugog svetskog rata u Banjaluci i priča da je Diana Budisavljević bila Austrijanka iz Salcburga, udata za Srbina, lekara iz Hrvatske.
- Videla je u logorima patnju dece koja ništa nisu kriva i odlazila je iz Zagreba u Jasenovac, Jastrebarsko i ostale logore NDH-a, odakle je od sigurne smrti spasavala decu i njihove majke. Posle rata je pala u nemilost komunista i umrla gotovo zaboravljena u Inzbruku - prisetio se Knežević.
On priča kako je Diana vodila dnevnik iz kojeg se vidi koliko se borila da deci u logorima obezbedi lekove, hranu i ostalo.
Ubijeno osmoro braće i sestara
|
- Ma radila je sve što je mogla da nas spase, a verujem da sam živ zahvaljujući njoj, jer sam krajem 1944. godine dat na usvajanje Blanki Novaković iz Zagreba, koja joj je bila bliska - priseća se Knežević i priča da je Diana čuvala informacije o svakom detetu koje je spasla, kako bi im sačuvala imena i vratila ih roditeljima posle rata, ali joj je Ozna tu kartoteku oduzela 1947.
Put Gojkovog stradanja počinje u Staroj Gradišci, gde su ga ustaše dovele u leto 1942. iz zbega na Kozari, pa preko Jasenovca, gde u organizaciji Diane Budisavljević prvi put interveniše Crveni krst.
Potom dolazi u logor u Sisku, pa sve do logora u Jastrebarskom, odakle ga u jesen 1944. godine odvode u Zavod za gluvonemu decu u Zagrebu, gde prelazi u ruke Blanke Novaković, ali mu je tada promenjeno ime i prezime i zvao se Vojko Novaković.
Knežević priča da ga je 1949. pronašao otac, koji je bio u partizanima i potom išao tragom dece koja su iz logora davana na usvojenje.