Državni neprijatelj 60 godina
Čačanka Zlata Todosijević doživela je posle šest decenija da sa njenog imena bude skinuta etiketa državnog neprijatelja. Okružni sud u Čačku je nedavno ovu 86-godišnjakinju rehabilitovao kao žrtvu političkog progona. Zlata je posle oslobođenja zbog pomaganja četnicima osuđena na ukupno 22 godine robije.
Rođena je u Brđanima, selu između Čačka i Gornjeg Milanovca u familiji Bradonjić. Rat je dočekala kao 15-godišnja devojčica koja posle smrti majke Seline sa starijom sestrom Živanom brinula o domaćinstvu i troje mlađe braće. Otac Miloš, solunski ratnik, sazidao je kuću uz glavni put, pa je u ratnom vihoru njihov dom vazda bio na meti nezvanih gostiju.
"Na početku rata bilo je svejedno da li ćeš otići u četnike ili partizane, jer su se i jedni i drugi borili protiv okupatora. Naša kuća izlazila je u susret svakoj vojsci koja nam je zakucala na vrata. Dešavalo se da samo što nahranimo i ispratimo partizane, iznenada u avliju banu četnici, pa sve ispočetka, hrani, oblači, povijaj rane", seća se Zlata.
Odmetnik u podrumu
Seća se i da su posleratne godine bile teške. Čačanskim krajem harali su odmetnici koje su tadašnje vlasti hapsile i ubijale, a svako ko im je pomagao sebi bi potpisao smrtnu presudu.
"Jedne noći 1947. godine na vrata naše kuće u Brđanima banuo je odmetnik za kojim su vlasti tragale. Bio je naoružan do zuba, kao ranjeni vuk, spreman na sve i tražio je prenoćište. Poznavali smo ga. On je prvu godinu proveo u partizanima, a kasnije je otišao u četnike. Kod nas u podrumu proveo je tri dana, hranili smo ga i krili, nismo imali kud. Vest o tome da krijemo četnika brzo je stigla do vlasti u Čačku. Našu kuću su opkolili, a odmetnik je aktivirao ručnu bombu, legao na nju i tako sebi presudio".
Nikada ne može da zaboravi prizor kada su kada su tom prilikom njenog oca pretukli, pogazili ordenje iz Prvog svetskog rata i odveli u vojnom kamionu. U drugom kamionu bile su ona i njena sestra Živana. Oca je poslednji put videla kada su ih zajedno izveli pred čačanski sud.
"Živanu je tada islednik prebio, vezao joj ruke žicom i nazivao je pogrdnim imenima. Kada sam pokušala da je branim, šutnuo me je u stomak. Odlično je znao da je naša porodica pomagala i partizanima, ali nije imao milosti. Rekao mi je: 'Za prvo vam hvala, a za drugo ode glava'", kaže Zlata koja je za ovo delo osuđena na 10, a njena starija sestra na 12 godina robije.
Noći u samici
Posle četiri godine provedene u najzloglasnijim kazamatima u Požarevcu i Lonjskom polju u Hrvatskoj pomilovana je na Dan republike 1951. godine. Ali njena sloboda nije bila dugog veka. Tek što je stigla u Brđane saznala je da je u onaj isti podrum njen mlađi brat, dok je ona bila na robiji, sklonio odmetnika iz susednih Konjevića. Bradonjiće su tada bliski rođaci potkazali pripadnicima Udbe koji su odmah došli u njihovo dvorište. Istog časa se begunac ubio pucajući sebi u usta.
Radila po savesti
|
Mislila je da drugi put neće preživeti brutalnost stražara. Najteže su joj bile noći u samici gde su je smeštali kada se bunila zbog surovosti prema osuđenicama. Na sreću, opet je pomilovana posle pet godina zatočeništva.
O sudbini Zlate Todosijević objavljena je knjiga "Tetka Zlata", autora Nenada Jaćovića, koji je zabeležio potresnu ispovest žene koja zbog žiga izdaje nikada nije uspela da se zaposli u Čačku. Na mašini za šivenje marke "singer" prepravljala je stare kapute i od njih pravila moderne jakne. Danas u naselju Jezdinsko polje živi od 10.000 dinara penzije koju je nasledila od supruga.
Dugogodišnja hraniteljka
Zlata sa unukom
Zlata kaže da je imala sreću da život provede u braku o kome žene mogu samo da sanjaju. Međutim, sa njenim Momirom, koji je preminuo pre devet godina, nije imala poroda. Ova Čačanka i njen suprug su podarili ljubav brojnim mališanima kojima su bili hranitelji. Sa Zlatom je ostala Mila koja se udala i ima troje dece. Zlata ih voli kao rođene unuke. |