Od čuvara goveda do imperatora
Postao je vojnik koji je svojom odlučnošću i hrabrošću privukao pažnju tadašnjeg imperatora Dioklecijana, koji je upravo sprovodio reforme, uvodeći tetrarhiju kao način vladanja. Za jednog od ta četiri vladara sa titulom cezara proglašen je i Galerije.
Predstava za boga
|
Doduše, tom imenovanju je pomogla i činjenica da se prethodno oženio Dioklecijanovom ćerkom. Gajus Maksimus je za prestonicu odabrao Solun. Posle smrti Dioklecijana dobio je titulu avgusta i postao prvi čovek Rimskog carstva.
Sve ovo se događalo u davnom trećem, i početkom četvrtog veka, kada je Galerije, desetak kilometara od današnjeg Zaječara sagradio raskošnu palatu i nazvao je Feliks Romulijana, prema svojoj majci Romuli. Ovi podaci su dovoljni da se poseti to mesto, danas zvano Gamzigrad, koje je slavu steklo, između ostalog, i prema nalazištu najbolje očuvanih ostataka rimske arhitekture u Evropi.
Misteriozni tragovi starih građevina dugo su pobuđivali maštu i radoznalost naučnika, ali i pustolova i običnih ljudi. Tajna je rešena posle 20-godišnjih arheoloških istraživanja, kojima je rukovodio akademik Dragoslav Srejović.
Po otkriću velelepnih zdanja ukrašenih skulpturama i mozaicima, utvrđeno je da je reč o carskoj palati koju je u svom rodnom mestu u kome je i sahranjen sagradio ovaj rimski imperator. Sama palata zauzima skoro sedam hektara i opasana je dvostrukim zidom, starim i novim, sa dvadesetak kula. Nedavno otkriće zlatne fibule, kopče za togu, i to izvan kompleksa, samo je jedan od dokaza da svaki kvadratni metar unutar i van zidina palate krije mnoga iznenađenja.
Od blata do zvezda
|
Unutar zidina su carska rezidencija, hramovi, trgovi, dvorci, fontane, skulpture, ukrašeni i uređeni na najbolji način koji se mogao zamisliti u to vreme. Dvorane, predvorja, dvorišta i sve ostale prostorije ukrašavale su statue božanstava izrađene od mermera. Bila je tu i Galerijeva statua, visoka oko 2,5 metra.
Materijal za gradnju palate stizao je iz celog ogromnog Rimskog carstva, a neimari su bili nadaleko poznati umetnici, klesari i vešte zanatlije.
Ostaće zapisano da je Galerije jedan od malobrojnih rimskih imperatora koji nije sahranjen u mestu odakle je vladao, nego u mestu rođenja. Kao božanski sin i mitski heroj, sagradio je za života zdanje koje će poslužiti kao mesto hodočašća i mesto gde će svi slaviti novo božanstvo.
Gradnja je započeta 305. ili 306. godine. Tu su dve raskošne palate, mali hram sa žrtvenikom, hram posvećen vrhovnom bogu Jupiteru, žitnica, kupatila, i drugi objekti čija namena još nije odgonetnuta. Ipak, sve je izvedeno tako da jasno pokazuje nameru da se sačuva uspomena na imperatora i njegovu majku.
Godine 1989, nedaleko od palate, na brdu zvanom Magura, otkriveni su mauzoleji u kojima su sahranjeni Romula i Galerije. Tačnije, u njima su sahranjeni njihovi ovozemaljski ostaci, a u blizini su građevine koje svedoče o izvršenju apoteoze, čina kojim su imperator i njegova majka uzdignuti među bogove.
Ovo je prvi arheološki dokument na prostoru bivšeg Rimskog carstva, koji potvrđuje i odslikava izvršenje apoteoze, iako je polovina od 60 rimskih careva proglašena za božanstva.
Priča o dečaku koji je od čuvara goveda postao veliki ratnik, zatim prvi čovek Rimskog carstva, a time i deo Jupiterove porodice i sin boga, zaokružena je upravo otkrićem palate Feliks Romulijana. Arheološka istraživanja su nastavljena i trajaće još godinama, a zastava Unesko, postavljena na ulazu u Gamzigadski kompleks 2007, govori da je ovaj jedinstveni lokalitet postao svetsko svedočanstvo i baština o davnim i slavnim vremenima.