Zmaj od Bosne mekog srca
Posle pobede na Mohaču nad Ugarima 1526, Turska je planski počela da naseljava opustelu Posavinu, pa se već 1548. pominju nova naselja, među kojima i Žabar, današnje Pelagićevo.
Njiva za tovar voća
|
Prvi opis Pelagićeva dao je austrijski zastavnik Božić 1785, pominjući selo sa 40 hrišćanskih kuća, drvenim mostom i bunarom.
Ovim krajem je 1875. putovao ruski istoričar Aleksandar Gilferding i zapisao da je Husein kapetan Gradaščević, zvani Zmaj od Bosne, imao u Posavini 1.300 kmetovskih porodica. Od njih je uzimao samo devetinu prihoda, pa je prozvan sirotinjskom majkom.
Kapetan je 1831. poveo neuspeli ustanak begova i hrišćana protiv vlasti u Istanbulu. Sultan je potom za vezira Bosne postavio Tahir-pašu.
On je uveo raji težak danak, čak i u krvi.
Svi pregovori između paše i nezadovoljne raje su propali, pa je iz Gornjeg Žabara 1858. pokrenuta tzv. Protina buna. Pobunjenici su poraženi, ali su utrli put Bosansko-hercegovačkom ustanku 1875, koji je Turke oterao, ali u Bosnu doveo Austro-Ugasku.
U 1911. godini pisac i poslanik u Bosanskom saboru Petar Kočić je dolazio u ovo mesto na razgovore sa uglednim ljudima, posle čega je i Gornji Žabar dobio svog poslanika u Saboru.
Meštani Posavine su u ratu 1914. listom bežali iz austrougarske vojske i prelazili u srpsku, boreći se i na Solunskom frontu. Današnje ime je mesto dobilo 1969. prema Vasi Pelagiću, srpskom prosvetitelju i revolucionaru, koji je 1833. rođen u Gornjem Žabaru.
Zaštitni znak Pelagićeva je jezero, nastalo pre pola veka iskopavanjem šljunka, koje se puni vodom iz podzemnih izvora. Pošto je poribljeno, na njemu je živ sportski ribolov.