RADUJKOVIĆ

Prema očevom pričanju, Radujkovići su došli iz Like ali su se najpre naselili u Jošavki kod Čelinca. G. Aleksandra interesuje i da li su njegovi u rođačkim vezama sa porodicama sa prezimenom Radujko. Prema knjizi "Srpska prezimena u Bosni" porodice Radujković su jedino slavile Časne verige, a živele samo u tri parohije protoprezviterijata Prnjavor: "Viočani" (kao službeni prihvaćen lokalni oblik imena naselja "Vijačani"), "Dragovići" (prema narodskom izgovoru "Drugovići") i Kokori. Porodice Radujko zabeležene su sa dva krsna imena: U parohijama Stari Majdan (Sanski Most) i Tiškovac (Livno) - Đurđevdan a u parohiji Dubovik - Alibegov (Krupa) - Nikoljdan.

Ove u Pounju spominje, posle Prvog svetskog rata i M. Karanović i to kao "Radujke", navodeći da su poreklom od velike grupe familija Bursaći koja je "iz Dalmacije došla" a da su, inače, starinom sa Zmijanja... Tu su, opet, mogli doći i iz Stare Srbije još krajem srednjeg veka, prvobitno bez dodatka "ović", dakle samo kao Radujko, i to kao "nikoljštaci", a preci našeg čitaoca su dolaskom u nekadašnju Župu, između Slatine i Laktaša a ka Prnjavoru, dodali "srpskiji" prezimenski nastavak i promenili slavu.

Treba se podsetiti da je na velikom prostoru severozapadne Bosne, na desnoj obali Une (sa manjim odstupanjima od samog toka ove reke) nekih dvestotinak godina do austrougarske okupacije čitave BiH (1978) bio turski vojni granični pojas "Bosanska Krajina", a na levoj, ništa manji austrijski, ali da je državna međa tek mestimice kontrolisana pa su je i desetine porodica, sa stokom, bez većih problema, mogle prelaziti u oba smera. Stoga je bilo mnogo srodnih porodica i na jednoj ili na drugoj strani, pa je to bio slučaj i sa familijama Radujko odnosno Radujković.

Prema "Leksiku prezimena SR Hrvatske" evidentirane su u naseljima - Radujko - Vukovar, Knin i Sisak. Radujković - Bjelovar (i sela Brezovac, Gudovac, Lipovčan, Malo Korenovo i Narta), Vinkovci, Vojnić, Vrgin Most, Vukovar, Garešnica, Đakovo, Zagreb, Karlovac, Osijek, Podravska Slatina, Rijeka, Sisak i Slavonski Brod. M. Radeka je zabeležio samo Radujkoviće, sa slavama Đurđevdan i Nikoljdan. U Hercegovini i Crnoj Gori nismo našli ni jedno od ovih prezimena ali u Dugom Dolu, u plemenu Njeguši (nekadašnja Crmnička Nahija) ima "živa voda" Radujevina!

Beležimo da su porodice istog korena konstatovane u Šajkaškoj, i to Radujkov u Ostrovu (1804) i Pirošu (1837) a Radujčević u Čurugu (1788). Prema M. Grković, u dečanskim hrisovuljama je zabeleženo ime Raduj, a u "Rečniku iz književnih starina srpskih" - Raduj, Radujko i sl.