Utorak 08.02.2011.
01:14

Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/arhiva.vesti-online.com/1.0/system/frontend/views/helpers/Authoralias.php on line 10

Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/arhiva.vesti-online.com/1.0/system/frontend/views/helpers/Authoralias.php on line 10

Notice: Trying to get property of non-object in /var/www/arhiva.vesti-online.com/1.0/system/frontend/views/scripts/open/print.phtml on line 37

Deca koja plaču u duru i molu

Mladi violinista Teofil Milenković pre tri godine održao je koncert u jednoj od zemalja NATO-a. Malom Teofilu i njegovim roditeljima prišao je pukovnik avijacije i izvinio im se što je bombardovao njihovu Srbiju, ispričao je violinista, kompozitor i muzički pedagog Zoran Milenković, otac 11-godišnjeg Teofila.

Milenkovići su 14. januara u Skupštini grada Beograda održali koncert, ali neobično u celoj priči jeste da niko od njih nije punoletan. Violinista Teofil je sa bratom Atanasijem (8), koji je svirao violončelo, i sestrom Timosenom (7), koja ga je pratila na violini, i te večeri oduševio publiku.

Teofil, Atanasije i Timosena sa ocem Milenkovićem

Kao da je sudbina ocu Zoranu dodelila da stvara sve same muzičke genijalce. Sa prvom suprugom Lidijom Caenažo podario je svetu virtuoza na violini Stefana i ne manje muzički talentovanog Filipa, a sa drugom suprugom, Marijom Karlom Mihelčič, takođe violinistkinjom, dobio je Teofila, Timosenu i Atanasija koji su već muzička čuda.

I to nije sve jer je Marija Karla rodila pre dva meseca blizance kojima je Zoran nadenuo imena Petar Ilić i Ratko Vladislav i za koje kaže da već plaču u duru i molu.

Teofil, Atanasije i Timosena

Dok su te večeri Teofil, Timosena, Atanasije i Zoran muzicirali, Marija Karla je u jednoj od školskih učionica pokušavala da uspava blizance. Na srpsko-italijanskom jeziku im je pevušila pesmicu "Taši, taši, tanana"...

Posle koncerta, kad se publika razišla, mala Timosena je pomogla majci oko beba, Atanasija je više zanimao trotinet od koga se ne odvaja, a Teofil je seo za školski klavir i zasvirao neku svoju bluz improvizaciju. Samo je Zoran zamišljeno zurio u neku tačku na zidu.


- Uvek kada dođem u Srbiju, u Beograd, setim se reči pukovnika NATO-a. I ja se izvinim Srbiji što sam sa Lidijom, Stefanom i Filipom 1992. godine emigrirao u Italiju. Mnogi se pitaju što sam se razveo od Lidije i ostavio Stefana. Nisam mogao da se pomirim s tim da pazim s kim ću se družiti, razgovarati, koga ću primati u kuću...

Jer, moja bivša supruga je poprimila tu vrstu snobizma, a ja nisam hteo. Da ne bude zabune, sa Stefanom sam još uvek u ljubavi, viđamo se vrlo često jer je on kosmopolita kao i ja, ne drži ga mesto, pa su ti susreti praznik za obojicu.

Igračke kao vežba


Marija Karla sakuplja gumene igračke koje su Petar Ilić i Ratko Vladislav razbacali po podu učionice. Zoran objašnjava da deci daje gumene igračke čim zakmeče.


- Čulo dodira je važno za instrument. Kasnije im ponudim i kamione, avione i muzičke instrumente. Ovih prvih petoro su se najradije prihvatali instrumenata, znao sam da će biti muzičari.

A sa Marijom Karlom me je spojio Bog, bila je u Italiji moja učenica, pa je sudija odlučio da nas veže zauvek. Ja sam bio nezadovoljan svojim brakom, a ona roditeljima koji su joj stalno govorili da je nesposobna, da nije vredna ovoga ili onoga.

U brak smo stupili iz emotivnog računa jer je Marija Karla ostala u drugom stanju i rodila Teofila, a zatim Atanasa, pa Timosenu, pa onda i blizance - priča Zoran.


Pridružuje nam se Teofil, prati naš razgovor sa Zoranom, pre bi se reklo da sluša, da po intonaciji očevog glasa razume o čemu pričamo, jer srpski jezik ne govori, ali i muzika je jezik. Teofil je do sada osvojio 18 prvih nagrada na takmičenjima u Italiji i svetu.


- Moram da priznam da ne poznajem svoju decu onoliko koliko bih želeo. Pitaju me često koliko radim sa njima. Nažalost, vrlo malo vremena imam za njih. Nisam zaposlen, porodicu u Italiji izdržavam davanjem privatnih muzičkih časova.

Sa Teofilom, Atanasijem i Timosenom zajedno ne radim koliko s najvećim muzičkim idiotom iz moje klase. Božje je to što oni ono što im pokažem ili zadam da odsviraju na instrumentu savladaju za dva-tri minuta, pa se posle igraju. Uskoro ću se zaposliti i imaću za njih isto onoliko vremena koliko sam imao za Stefana i Filipa.
 

Violončelo kao čigra


Zorana Milenkovića često pitaju koliko je Teofilov stil sviranja sličan sviranju njegovog polubrata Stefana.


- Teofil svira spontano, on se igra, dok Stefan svira hladne glave jer je prošao rigoroznu školu. Isto tako i Timosena pokazuje već svoj individualan stil, kreće se dok svira, pokazuje talenat za muzički šou. Atanasije ima običaj da zavrti violončelo kao da je čigra. Svi istinski umetnici su najpre veliki, a onda i različiti.

2024 © - Vesti online