Vladika u tesnom odelu

Svima je u oči upadala Njegoševa visina, neobična čak i među Crnogorcima. Arhimandrit Nićifor Dučić je govorio da je vladika bio za čitavuped viši od najvišega Crnogorca, engleski pisac i istraživač Endru A. Paton da je bio "gigantskog stasa, verovatno šest stopa i tri palca visok", R. Vilkinson je tvrdio kako je "njegov veličanstven stas iznosio oko šest stopa i osam palaca".

Nije želeo u kaluđere Njegoš je već tri godine bio kaluđer kada je umro stari crnogorski vladika. Mladi Rade, kako se detetom zvao, postao je namesnik mitropolita crnogorskog, a potom sveštenođakon. On u jednom pismu o tome kaže: "Po prinuždeniju glavarah naroda, bio sam proizveden 31. januara 1831. goda i pređeli su mi ime s Rada u Petar". Godine 1833, piše Pavle Popović, "imao je da se zavladiči. Za to je i putovao u Petrograd. Mladi Rade nije nikako voleo što je morao postati arhimandrit i docnije vladika. Njegova sloboda, i u mladosti vesela priroda, tome se opirala".

Ser Henri Lid piše kako mu je Njegoš izgledao "kao najviši čovek koga je ikad video, pravi džin". I drugi koji su ga sretali, poput ruskog putopisca Jegora Kovaljevskog, italijanskog botaničara i istraživača Bartolomea Bjazoleta i srpskog pisca Ljubomira Nenadovića, govorili su o vladikinom osobito visokom rastu, kolosalnoj figuri, krupnom uzrastu.

U zvaničnim dokumentima Svetog Sinoda u Petrogradu, koja govore o Njegoševom posvećenju za vladiku, stoji, pored ostalog, i priča o odeždi koju je on obukao na dan posvećenja. Iz tih zapisa vidi se da je odelo za Njegoša posebno naručeno "zbog neobičnog rasta vladičina". Pavle Popović izvodi zaključak "da su one druge gotove odežde, koje se čuvaju za posvećenje vladika, bile kratke i tesne za novog kandidata".

Njegoš nije bio samo visok, već i lep. U Crnoj Gori se govorilo: "Lijep i zgodan ka vladika Rade". Kovaljevski je isticao da je crnogorski vladika bio obrazac ljudske lepote.

Njegošu je, kao i njegovom nemačkom bratu po peru Johanu Volfgangu Geteu dato da u sebi spoji lepotu duha i lepotu tela. Bila je to osobina koja se retko nalazila među genijima. "Lik Njegošev, sa širokim i pravim čelom, dugim obrvama i kosom crnom kao smola, sa crnim, mudrim očima strogog pogleda, s nešto upalim obrazima i lepom, crnom, kraćom, pravilnom bradom; lik taj prosto blista od izrazitosti, mudrosti i poleta", piše Pavle Popović.

Njegoš se kao vladika slikao pod ruskom panakamilavkom koja mu je pokrivala skoro celo čelo i dobar deo kose. "Taj lik je sasvim drugačiji od onoga kakvog poznajemo", navodi Pavle Popović.

"Otvorene i radoznale, nasmejane oči, brčići tek počeli i ne pokrivaju gornju usnu, brada prva, tanka, tek što se ujednačila oko obraza, a lice mlado i ljupko, bez osobitog izraza - eto tako je izgledao Njegoš u svojoj dvadesetoj godini".

Maniri koji osvajaju Savremenici su, kako se nalazi u arhivskoj građi, veoma hvalili i ponašanje ponašanje mladog Njegoša. Gost iz Engleske, istraživač Vilkinson je primetio kako "njegovi maniri naročito osvajaju". Pavle Popović navodi da je u to doba u ponašanju moralo biti, pored srdačnosti i otvorenosti, još i neveštine i ustručavanja. "Glas njegov bio je zvonak i muški, u docnijem dobu dobijao je naročite intonacije - vatrenost, bolnost".

Skoro u isto doba kad i kaluđer, Rade, u monaštvu Petar, postao je i vladalac. "Njemu je vladalačka dužnost teško pala. Potpuna anarhija, odsustvo svakog pojma o državi, divljina zakrvavljenih plemena, koje je bilo potrebno da stari vladika, na umoru, u testamentu, naročito zakune, i to onim što im je najdraže i najsvetije, pa da se bar za šest meseci ne pokolju međusobom - to je bilo političko stanje Crne Gore kad je mladi Njegoš primio vladu", predočava Pavle Popović.

Pisac i Njegošev učitelj Sima Milutinović Sarajlija je govorio kako je tada u Crnoj Gori "svaka puška bila top, svaka glava pomazana, svaki dom dvor, a svaki krš grad". Kad je stupio na vladu, niko nije hteo da sluša "ono balavče Prorokovića", kako su Njegoša s podsmehom zvali po majčinoj familiji.

U državi koju je preuzeo, bila je jaka nacionalna svest i patrijarhalni moral, ali je i vladala anarhija, plemenska surevnjivost i krvna osveta. Njegoš je odmah počeo da uvodi red i modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve, uvodio poreze.

Postepeno je uzeo svu vlast u svoje ruke. Iako ga je bolelo što se Crna Gora teško suočava sa savremenim svetom, bio je svom dušom predan narodu. "Ja sam vladar među varvarima, a varvarin među vladarima", pisao je Petar Petrović Njegoš.