Jezičke karikature u srpskom komšiluku

E sad bi mogli da promene malo i istoriju.Naravno, pocev od same reci istorija u historija!Pa onda da su Srbi ubili kralja Aleksandra Karadjordjevica, da su Srbi drzali logor Jasenovac u kojem je ubijeno oko 800 000 ljudi, vecinom Hrvata.Takodje, i da je u Drugom svetskom ratu ubijeno ukupno vise od milion hrvatskih civila po raznoraznim srpskim logorima!Mogli bi da u ovoj novoj "historiji" koju pisu,navedu da su sramne akcije "Bljesak" i "Oluja" bile humanitarnog karaktera! Mogli bi takodje da navedu da je 1999. bombardovanje Srbije bilo humantarnog karaktera, jer jadni svi ONI, nisu mogli da NAMA tako losim svirepim varvarima i paganima koji vec decenijama ugnjetavamo siptarski narod (tako sto smo im dali zemlju, zastitu od loseg razima u Albaniji,sva moguca prava- i veca nego sto su Srbi imali na Kosovu..itd), bacaju kolace i torte sa neba nego su morali nazalost da bacaju bombe napravljene od osiromasenog uranijuma cije se zracenje oseca i danas, a koje ce se osecati jos dugo u Srbiji! Takodje mogli bi da upisu u "historiju" da je 17. mart 2004 bila patriotska pobuna jednog napacenog i ugnjetavanog siptarskog naroda( koji inace u 21. veku drzi Srbe u enklavama bez vode i struje,telefona, gadja kamenjem srpske autobuse i puca na Srbe-povratnike) i da su sa razlogom rusili i palili srpske vekovne crkve i manastire, lomili krstove, jer i onako su sve te "svetinje" pravljene na temeljima ilirskih SVETINJA.A ceo SVET zna da su inace Albanci u stvari naslednici Ilira..Uhh

1. u Dubrovniku od 1500. do 1800. nijedan pisac svoj jezik ne zove srpskim, praktički svi ga zovu slovinskim, a oko trećina (Vetranović, Mikalja, Zlatarić, Sasin, Stulli, Bruerović, Palmotić, Vidali, Nalješković,..) hrvatskim, izjednačujući pojmove hrvatski i slovinski. Sam je Vatroslav Jagić rekao 1864. da je Dubrovčanima pojam "srpski" za jezik bio stran kao "maćedonski". Otkud to da nijedan, ali baš nijedan od kojih 50-70 pisaca koji pisahu u ta tri stoljeća ne zove svoj jezik srpskim ? Točno je da postoje dokumenti u kojima se taj jezik zove "lingua seruiana"- ima ih oko 10-20- no te dokumente pišu stranci, Talijani i ostali, i taj se izraz pojavljuje samo na latinskom i katkad na talijanskom. I nijedanput na "slovinskom". 2. glede Vuka- pa sam je Vuk rekao da je "hercegovački" "Horvatskij jezik" (predgovor 2Srpskoj pesnarici"). Rekao je da će u pripremi za Srpski rječnik 1818. koristiti 2/3 "šokačke" rječnike (Mikalja, Delabella, Belostenec, Jambrešić,..), a da će tek 1/3 biti "pravo srpska". Riječ "predgovor" je kajkavska i Vuk ju je uzeo iz pretežito kajkavskih rječnika Belostenca i Jambrešića.

3. kakva je to genijalna urota vukovaca ? To su hrvatski filolozi koji su 1880-ih i 1890-ih redizajnirali hrvatski po Karadžićevomu modelu, i to jedino dijelom u pravopisu. Sve prije je pisano jezikom zagrebačke škole (Šenoa, Kumičić, Ante Kovačić,..) koji je isti kao ovaj sada, samo u pravopis za dugi jat piše -ie- (liepo diete), a ne -ije- (lijepo dijete), te nema jednačenja u nizu primjera (težko, obćina, sladko, izkoristiti,..). Vukovci su bili očarani folklornim jezikom, pa su od Karadžića-kao najfolklorista u jeziku- preuzeli neka pravopisna pravila, a neka nisu (pisat ću, odčepiti, podatci, strjelica,..). Sve je inače ostalo isto kao i spisima Kvaternika, Šenoe, Vidrića, Kumičića,..I to je onda neka "krađa", pogotove jer u hrvatskoj književnosti od 14. stoljeća nadalje imamo i -ije- (cvijet), i slatko, raskol, općina, iskoristiti,... Vukovci "uzeli" samo dio Karadžićevih pravopisnih pravila (ništa bitno gramatički i leksički), i to onih koja postoje u hrvatskom i otprije.

Da vidimo što kaže hrvatski akademik Stjepan Babić… «Kad sam saznao da naš današnji Očenaš glavninom svojega jezičnoga izraza potječe s kraja 16. stoljeća, kako je zapisan u rječniku Fausta Vrančića iz 1595., napisao sam: «Očenaš je tako za mene postao izrazom povijesti hrvatskoga književnoga jezika. Moli se s neznatnim izmjenama najmanje četiri stotine godina. Postao je za mene dokazom da nikakva prijeloma u razvoju hrvatskoga književnoga jezika polovicom 18. stoljeća nije bilo. Nekoliko sam puta navodio Očenaš kao dokaz toj tvrdnji». Evo još nekih dokaza o apsurdnosti nasrtaja na hrvatski jezik… Rafo Bogišić u časopisu Jeziku napisao je članak «Naziv hrvatski u dubrovačkih pisaca» i dokazao su se ti pisci zvali Hrvatima. Marulić jest bio čakavski književnik, ali je upotrebljavao i štokavske riječi. S vremenom čakavski književni jezik dao je neka svoja obilježja hrvatskomu književnomu jeziku štokavske stilizacije. Hrvati nikada nisu uzeli štokavsko narječje i stavili ga kao svoj književni jezik, za razliku od Srba, nego su postupno pretvorili čakavski književni jezik u hrvatski književni jezik štokavske stilizacije. Hrvati su odabrali fonetski pravopis, prema Vuku, i izjednačili padeže. Ništa drugo jer je sve ostalo bilo izgrađeno do tada. Treba reći da Vuk bez hrvatskih rječnika (Stulijev rječnik 1806., Mikaljin iz 18. stoljeća itd.) ne bi mogao napisati svoj rječnik!