Za prvu polovicu rujna ratne 1993. godine vezane su mnoge tragične životne priče Hrvata u dolini Neretve i na prostoru zapadne Hercegovine. U to vrijeme muslimansko vodstvo odbilo je staviti potpis na Owen-Stoltenberghov mirovni sporazum, uz zahtjev za cijelim nizom teritorijalnih ustupaka. Oni su se odnosili prije svega na područje doline Neretve, odnosno ticali su se muslimanskog izlaza na more u Pločama i Neumu.
A da sve ne bi ostalo samo mrtvo slovo na papiru pobrinuli su se tadašnji zapovjednici Armije BiH. U njihovim je uredima osmišljena, a kasnije na terenu i provedena vojna operacija širih razmjera poznata pod kodnim nazivom «Neretva 93». Cilj operacije, prema riječima jednog od njezinih planera Sefera Halilovića iznesenim u knjizi «Lukava strategija», bio je ovladavanje Mostarom, Čapljinom, Stocem, Širokim Brijegom i Čitlukom, kao temeljnih pretpostavki za izlaz na Jadransko more u području Neuma i Ploča. «Neretva 93» rezultirala je potpunim vojničkim fijaskom Armije BiH, a događaji koji su se tih dana zbili u Grabovici i Uzdolu, ogledani kroz ratni zločin i mučeničku smrt šezdeset i jedne civilne osobe hrvatske nacionalnosti, pokazali su kako su pojedinci iz tadašnjega muslimanskog vojnog i političkog vodstva time pokazali čak više mržnje spram Hrvata nego želje za ostvarenje svojih strateških ciljeva o izlasku na more.
Sagledavajući sve danas, deset godina kasnije, a imajući u vidu i neke aktualne događaje, da se primjetiti kako zapravo vodeće strukture SDA, unatoč retorici o multietničkoj BiH, nisu odustale od svojih prvotnih nakana. U javnost je tako 'procurila' informacija da je Vijeće ministara BiH prihvatilo ponudu bosansko-malezijske kompanije »Bosmal« o izvedbi pripremnih poslova za izgradnju autoceste koridorom 5C, i to - neposrednom pogodbom. Auto-cesta bi trebala prolaziti kroz BiH strateškim pravcem: dolina rijeke Bosne – dolina rijeke Neretve. Zbog ekoloških, gospodarskih i drugih razloga, prolaz auto ceste uz samo korito Neretve procijenjen je nemogućim, pa je to otvorilo dvije mogućnosti - o trasi istočno ili zapadno od toka rijeke Neretve.
Muslimanska strana zagovara trasu istočnom Hercegovinom i izlaskom na Jadransku auto-cestu u Pločama, a hrvatska strana kroz zapadnu Hercegovinu i izlazak na Jadransku auto-cestu kod Vrgorca. Razlike se pojavljuju i po pitanju transparentnosti projekta te vrijednosti pripremnih radova. Vijeće ministara BiH, unutar kojeg i hrvatski ministri, zalaže se za neposrednu pogodbu s Bosmalom, a hrvatska Vlada za raspisivanje međunarodnog natječaja. Bosmal, unutar kojeg ratni logističar Armije BiH Hasan Čengić ima jednu od ključnih uloga, vrijednost pripremnih radova, uključujući i otkup zemljišta duž trase autoceste, procjenjuje na 300 milijuna dolara, dok Račanova Vlada i Svjetska banka gotovo jednako procjenjuju vrijednost radova potrebnih za raspisivanje međunarodnog natječaja, a radi se o višestruko manjem iznosu od onog Bosmalova – oko 9 milijuna dolara.
170
