Četvrtak 28. 3. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
3
Ponedeljak 12.09.2016.
21:47
sputniknews.com, Vestionline A
"Zapadna antiruska kampanja ide kao po loju, a u njoj nema granica opsednutošću ruskim predsednikom. Dokaz za to je i reportaža britanskog novinara Džeremija Normana iz nedeljnika 'Spektejtor', koji je boravio na Svetoj Gori. Tamo ne samo da ga je sve začudilo, od odsustva žena do monaha sa bradama, nego je i tu našao Putinovu produženu ruku", navodi portal "Sputnjik".
Ponedeljak 12.09.2016.22:37
Ovj zapad boluje od teške i neizlečive boleti koja e zove Putin.Kakva ravnopravnost polova pa od kad postoji Hilandar tako je.Pa gde će Rusi ulagati ako ne u svoje pravoslavne svetinje.Pa to rade i oni i nikom nije palo napamat da to poveže s nekom zaverom.Ovaj novinar je jedan običan bezoobrazni provokator.
Utorak 13.09.2016.00:02
NA gradskom groblju u Prnjavoru sahranjena je Nada Matičić (62), jedan od simbola stradanja Vozućana i Ozrenaca u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, čiji su suprug Mirko (1952) i sin Miodrag (1975) stradali u paklu logora mudžahedina na zavidovićkom području.Matičići dospeli živi u ruke vojnika tzv. Armije BiH i stranih mudžahedina. Tačnije, bili zarobljeni, te potom odvedeni u zloglasni mudžahedinski kamp u Kamenici, kod Zavidovića. Tu su podvrgnuti stravičnoj torturi. Nagonjeni su da se međusobno zlostavljaju i muče, a pošto nisu hteli da jedan drugom prekrate život, presudila im je mudžahedinska kama. - Dobro je i izdržala i uopšte dočekala 62. godinu života, 21 godinu živeći sa bolnom nadom da će dočekati barem posmrtne ostatke svoga deteta i supruga, koji su nestali po padu Vozuće 10. septembra 1995. - čulo se na Nadinom poslednjem ispraćaju na pravoslavnom groblju, gde su pristigli mnogobrojni Vozućani, rasejani širom sveta. Nažalost, ni ova Vozućanka, poput više stotina drugih, nije dočekala ni kosti svojih najbližih. - Mene i nekolicinu mojih saboraca Četvrte ozrensko-vozućke brigade ubrzo po padu Vozuće, u rejonu podozrenskog sela Lozna, zarobili su muslimanski vojnici tzv. Drugog (tuzlanskog) korpusa. Među zarobljenim bili su sin i otac, Mirko i Miodrag. Inače, Mirko je bio moj zet, odnosno suprug moje sestre Nade. Imao sam sreću da, pre nailaska mudžahedina, u prvoj grupi budem prebačen u tuzlanski logor gde sam u zarobljeništvu proveo sedam meseci. Odmah na putu ka Tuzli, muslimanski vojnici su nam rekli da su pripadnici Mahmuljinovog Trećeg korpusa i mudžahedini preuzeli ili preoteli više od 50 zarobljenih vozućkih Srba i da im sigurno nema spasa. Odvezli su ih u pravcu Zavidovića, a među njima su bili i Matičići, koji se i posle dve decenije vode kao nestali - kaže Milenko Braco Marković.
Utorak 13.09.2016.00:02
NA gradskom groblju u Prnjavoru sahranjena je Nada Matičić (62), jedan od simbola stradanja Vozućana i Ozrenaca u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, čiji su suprug Mirko (1952) i sin Miodrag (1975) stradali u paklu logora mudžahedina na zavidovićkom području.Matičići dospeli živi u ruke vojnika tzv. Armije BiH i stranih mudžahedina. Tačnije, bili zarobljeni, te potom odvedeni u zloglasni mudžahedinski kamp u Kamenici, kod Zavidovića. Tu su podvrgnuti stravičnoj torturi. Nagonjeni su da se međusobno zlostavljaju i muče, a pošto nisu hteli da jedan drugom prekrate život, presudila im je mudžahedinska kama. - Dobro je i izdržala i uopšte dočekala 62. godinu života, 21 godinu živeći sa bolnom nadom da će dočekati barem posmrtne ostatke svoga deteta i supruga, koji su nestali po padu Vozuće 10. septembra 1995. - čulo se na Nadinom poslednjem ispraćaju na pravoslavnom groblju, gde su pristigli mnogobrojni Vozućani, rasejani širom sveta. Nažalost, ni ova Vozućanka, poput više stotina drugih, nije dočekala ni kosti svojih najbližih. - Mene i nekolicinu mojih saboraca Četvrte ozrensko-vozućke brigade ubrzo po padu Vozuće, u rejonu podozrenskog sela Lozna, zarobili su muslimanski vojnici tzv. Drugog (tuzlanskog) korpusa. Među zarobljenim bili su sin i otac, Mirko i Miodrag. Inače, Mirko je bio moj zet, odnosno suprug moje sestre Nade. Imao sam sreću da, pre nailaska mudžahedina, u prvoj grupi budem prebačen u tuzlanski logor gde sam u zarobljeništvu proveo sedam meseci. Odmah na putu ka Tuzli, muslimanski vojnici su nam rekli da su pripadnici Mahmuljinovog Trećeg korpusa i mudžahedini preuzeli ili preoteli više od 50 zarobljenih vozućkih Srba i da im sigurno nema spasa. Odvezli su ih u pravcu Zavidovića, a među njima su bili i Matičići, koji se i posle dve decenije vode kao nestali - kaže Milenko Braco Marković.

Komentari na ovom sajtu su odgovornost autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Vesti online.

Svi komentari prolaze moderaciju pre nego što će biti objavljeni na sajtu Vesti online.

Redakcija Vesti online zadržava pravo da komentar ne objavi ili objavi i naknadno izbriše, bez obaveze pojašnjenja autoru komentara za razloge neobjavljivanja ili brisanja.

Komentari koji sadrže govor mržnje ili nasilje, pretnje ili vulgarnosti, koji podstiču diskriminaciju na bilo kojoj osnovi i izražavaju netrpeljivost, koji ne odgovaraju temi vesti na koju se komentariše, neće biti objavljeni.

(Komentar mogu da ostave samo prethodno registrovani korisnici Vesti online)*

VAŠ KOMENTAR (max. 1000 karaktera)