Hag: Tužilaštvo traži doživotni zatvor za Karadžića

Ub,ijanje Srba na krsnu slavu, ima još jednu karakteristiku: ono predstavlja svjesno ili podsvjesno, uništenje svjedoka svoje prevjere, poturčenjaštva. Konvertitet i poturica "je uvijek mislio da će mu biti "lakše" kad nestanu sa lica zemlje svjedoci njegovog otpadništva. To što se radi o dojučerašnjim komšijama i soliljebnicima, često i o ljudima sa istim prezimenom i istim bližim ili daljnim porijeklom, utoliko je teže i gore. Utoliko mržnja postaje iracionalnija i surovija." Ub,ijanje Srba na krsnu slavu sadrži sve elemente i karakteristike genocida nad srpskim narodom. On pokazuje da se sve ponavlja, kao po nekom nepromjenjivom pravilu i zakonu. Prilikom ubijanja Srba na krsnu slavu, kako u prošlom ratu tako i u ovom, zločinci su isti – komšije Srba, muslimani i Hrvati, iste su i žrtve: srpski narod, žene, djeca, starci. Isti su ciljevi zločina i zločinaca – etničko čišćenje i potpuno uništenje svega što je srpsko na tim prostorima. Isti su i spoljni pomagači u izvršenju zločina, u Hercegovini kao i u drugim srpskim krajevima – Vatikan, Turska, Njemačka, Austrija, Amerika, ostatak islamskog svijeta. Tako vjekovima, tako i danas.

Takođe, isti su i uzroci zločina: suluda, patološka i neizlječiva vjerska mržnja prema Srbima. Zločinci ih ub,ijaju samo zato što su Srbi – pravoslavci, zato što se nisu kao i ove ubice, njihove komšije, davno poturčili i pokatoličili, samo što su sačuvali vjeru pradjedovsku. Kao i tada, tako i danas ponavlja se ista greška Srba: oni vjeruju svojim komšijama muslimanima i Hrvatima, čak sve do onog trenutka kada počinju da ih ub,ijaju. Razlika u zločinima je samo u metodima, koji se od jednog do drugog genocida nad Srbima samo usavršavaju, stalno su okrutniji, stravičniji, brutalniji. U svemu ovome je najčudnije što su i greške Srba kroz istoriju uvijek iste. Prvo, Srbi nikako da shvate da se ti zločini rade po jednom sistemu, jednom planu koji je davno sačinjen i kojim se diriguje iz Vatikana ili Ankare. Drugo, zbog toga što neće da shvate svoju tragediju, Srbi stalno ostaju neobaviješteni što o njima misle njihove komšije, pa se svaki put nanovo čude što im se dešava genocid. Srbi se u kriznim situacijama konstantno ponašaju kao da su izgubili pojedinačno i kolektivno pamćenje o zločinima kroz istoriju. A oni im se samo u ovom vijeku tri puta ponavljaju i to na isti način, od istih zločinaca, sa istim ciljevima i sa sve težim i tragičnijim posledicama i većim žrtvama. I šta na kraju zaključiti, ako ne, da je ub,ijanje Srba na krsnu slavu jedna svojevrsna filosofija srpske tragedije koja, prema onome što se dešava, uskoro neće biti izmijenjena, jer možda srpski narod nema ni kritičnu masu inteligencije, da bi se spasio i nastavio da živi kao srećan evropski narod.

Poruka svim Srbima islamske veroispovesti je da se vrate svojim korenima,neka ostanu u svojoj sadašnjoj veri,ali neka znaju koje je njihovo poreklo i neka se ne odriču SRPSTVA !

Bošnjaci (islamizovani Srbi)najsretnijim periodom svoje istorije smatraju okupatorsku Osmansku imperiju. Istu onu imperiju koja je napuštanjem Bosne i Hercegovine ostavila 97% nepismenog stanovništva.

Zbog par mostova, džamija i kupatila, Bošnjaci ne mogu prežaliti feudalno uredjenje zemlje.Puteve po Bosni su pravili njeni stanovnici,a ne Turci i korišćeni su za odvoz i transport ma,terijalnih dobara iz Bosne u Tursku.I ne samo robe i novca skupljenog od harača, nego i ljudi za popunu vojske i svega drugoga. Džamije su dizali sami sebi i u svoje ime da bi imali gdje klanjati,a pravili su ih opet Bošnjaci(islamizovani Srbi) i to od bošnjačkih para. Paše, čija imena nose te džamije, nisu ni orale ni kopale, nego skupljale harač od Bošnjaka i ostale raje koja je opet bila bošnjačka iako druge vjere.Turci su Bosnu podjelili na bosanski i hercegovacki i sandžački pašaluk i od tada se nikada više nije sastavila, ali muslimani to ne vide. Samo čujete – sve što je tursko dobro je.Smešno je kada neko zaboravi ko je,svoje poreklo, a glupavo je sebe proglasiti onim što sasvim sigurno nisi. Ja sad da obučem beli mantil i pravim se da sam lekar, ljudi bi se smejali. I na sve to, da mi neko i poveruje i dođe da ga lečim, vratio bi se kući bolesniji nego što je došao…

Радован Караџић је Српски херој.