Subota 27. 4. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
17
Četvrtak 23.06.2016.
15:25
Vestionline A
Hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović iznela je više neistina i uvreda prema Srbima u čestitki za Dan Antifašističke borbe, saopštio je Miodrag Linta.
Četvrtak 23.06.2016.16:01
hrvati za sebe tvrde da su bili u drugom ratu naj veci anti fas//isti i ujedno naj veci anti komunisti. To je svojevrsan paradoks koi ne mogu potvrditi nikakvim cinjenicama vec naprosto ponavljaju lazi.
Četvrtak 23.06.2016.16:26
А ми Срби били смо и Партизани и Четниици и Љотићевци. Туђман и његов рођени брат су били Партизани. Ћерка и син Драже Михајловић су били Партизани .
Četvrtak 23.06.2016.16:58
Окривљује хрвате за Други светски рат а какви смо ми Срби били у Други светски рат .Као што су хрвати били подељени у Други светски рат тако смо и ми Срби били подељени у Друго светски рат.У Црној Гори било је и Четниика и Партизана.Неки шииптари су били Партизани а неки су били уз Немце .Сви смо били подељени.
Četvrtak 23.06.2016.17:17
Gordana i njen najstariji brat Branko uhapšeni su 18. septembra te godine. Uhapsili su ih borci Šeste hrvatske (ličke) divizije Prvog proleterskog korpusa. Ubrzo posle toga „Politika“ je objavila da se deca odriču oca. Polemike da li su oni to zaista uradili traju do danas......................................................................................................................................................................................... KALABIĆEVO PISMO U Crnoj Gori Dražina deca ostaju do početka nemačke operacije „Švarc“, u maju 1943, kada se Vrhovna komanda u poslednji čas izvlači iz obruča. Kao pojačanje u dolinu Lima pozvana je Kosjerićka brigada Požeškog korpusa. Vojislav prelazi u tu brigadu, a sa njim odlazi i Branko, kao civil, i pridružuje se Gordani. „Sastao sam se sa Brankom i Gordanom. Vrlo dobro izgledaju. Gordana se vežba u gađanju puškom i vrlo dobre rezultate daje“, izvestio je Dražu 24. maja 1943. iz oblasti Kosjerića Nikola Kalabić......................................................................................................................................................................................... Istorijske činjenice govore da su vest o zarobljavanju Dražine dece radio-stanice prvi put objavile 20. septembra. Pozivajući se na Radio London, Nedićevo „Novo vreme“ 21. septembra piše: „Sin Draže Mihailovića pao u ruke bandi. Engleska obaveštajna služba javlja iz Titovog glavnog stana, da su komunistički banditi zarobili sina generala Mihailovića.“ U štabu Prvog proleterskog korpusa, posle višenedeljnih priprema, od Branka i Gordane je zaista zatraženo da se izjasne protiv oca. „Dobili smo pismeni zadatak da napišemo izjave“, svedočio je Branko novinaru i publicisti Miloslavu Samardžiću. „Svoga oca se nikada nisam odricao.“........................................................................................................................................................................................... U „Politici“ 31. oktobra 1944. objavljen je naslov: „Deca Draže Mihailovića odriču se svoga nedostojnog oca“. U članku je objavljen niz izjava pripisanih generalovoj deci: o saradnji č//etnika sa Nemcima i Gestapoom, o tome kako im je „jedini interes rakija, kocka, sve ono što kafana pruža“, kako su „izdali srpski narod“... Međutim, nijedna rečenica ne potvrđuje decidno naslov. Članak je ilustrovan fotografijom Branka i Gordane dok sede i pišu izjave.......................................................................................................................................................................................... Šest decenija kasnije, 18. septembra 2005. godine, „Politika“ objavljuje neku vrstu demantija. Navodeći slučaj Branka i Gordane, kao i još neke slučajeve prisilnih mobilizacija dece če//tničkih komandanata, pišu: „Ovo je tipičan primer manipulacije, jer su pobednici zloupotrebili decu, prisilivši ih da navodno priđu partizanima, kako bi ostalom narodu pokazali da i deca če//tničkog generala podržavaju nove komunističke vlasti.“
Četvrtak 23.06.2016.16:07
Dragi Iso, malo će te začuditi način na koji ti dostavljam ovo pismo. Ali neka to ne dovodi u sumnju. Kad se jednom sastanemo objasnićemo vam sve. Evo o čemu se radi. Sa VI Brigadom, pojačanom sa delovima majevičkog odreda ili fruškogorskog, hitno se prebacite između Goražda i Medjedje na sandžačku stranu i čistite teren od če//tnika u pravcu Zaborka i Čajniča. Ovde ćete uhvatiti vezu sa levim krilom naše I Divizije i dobiti dalje direktive. Na svome putu, tj prilikom prebacivanja ne sukobljavajte se sa Nemcima, ne preduzimajte ma kakve akcije na pruzi, jer je to u interesu sadašnjih naših operacija. Još pre vašega prelaza pošaljite kurire u pravcu Ustikoline, gde će uhvatiti vezu sa našim jedinicama. Najvažniji naš zadatak sada jeste uništiti če//tnike Draže Mihajlovića i razbiti njegov upravni aparat koji predstavlja najveću opasnost za daljnji tok narodno-oslobodilačke borbe. Sve ostalo saznaćete kad se sastanemo. U istočnoj Bosni ostavite manje odrede čiji će zadatak za sada biti borba protiv če//tnika i mobilizacija novog ljudstva. Pojačavanje VI Brigade nesme ići na račun brzine pokreta u gore predvidjenom pravcu. 29-III-1943 g. S drugarskim pozdravom potpisali: Josip Broz Tito, Aleksandar Ranković i Sreten Žujović[v]
Četvrtak 23.06.2016.16:09
. depeša, koju je Tito svojeručno napisao i potpisao 30. marta 1943. g. u vidu naredbe i uputio štabu „Bosanskog korpusa NOVJ“ a u kome doslovce stoji (u originalu latinični) tekst: Svu vašu borbu upotrebite protiv če//tnika u centralnoj Bosni i Krajini, a odbrambenu borbu voditi protiv ust//aša ako vas napadnu.[vi
Četvrtak 23.06.2016.16:14
Ovde je u kontekstu tematike članka neophodno skrenuti pažnju na jednu epizodu iz povesti Titove sovjetske „Bihaćke republike“ kada su partizani pri napuštanju bihaćke teritorije silom pokrenuli veliki deo srpskog, ali ne i hrvatskog i muslimanskog, življa sa sobom prema Neretvi i eventualno dalje prema Srbiji. Tada je pokrenuto između 40.000 i 50.000 srpskih civila a ovaj pokret je imao trojaku funkciju: 1. civili su predstavljali komunističkom vođstvu živi štit, 2. na ovaj način je izvršeno etničko čišćenje terena, i 3. narod je sprečen da prebegne na susednu teritoriju oko Gacka koja je bila pod če//tničkom kontrolom. Povodom ovog događaja vrhovni komandant JVuO Draža Mihailović je uputio (izbegličkoj) Jugoslovenskoj vladi u Londonu sledeću depešu:...................................................... Zbog ovog komunističkog terora mase naroda povlače se od Bihaća ka Glamoču. Čim se Nemci približe, ove nezaštićene narodne mase ostavljaju se na milost i nemilost Nemaca i us//taša koji ih nepoštedno masakriraju. Ono što slučajno izbegne, smrzava se na snegu i ledu. Između Drvara i Glamoča ima preko 500 smrznutih leševa žena i dece. Ovo je više nego užas. To je borba koju vode komunisti i na koju ih podstiče inostrana propaganda, da bi se planski uništio naš narod.[ix]
Četvrtak 23.06.2016.16:17
Jasno je da su u ovoj akciji (srpski) civili morali da odigraju ulogu „živog štita“ Brozovim partizanima u nastupajućem sukobu u dolini Neretve sa glavnim i jedinim vojnim i političkim protivnikom – Mihailovićevim če//tnicima na koje su ih gurnuli Nemci kako bi nakon definitivnog obračuna partizana i če//tnika dokusurili pobednika u novoj ofanzivi („Schwarz“, tj. tzv. „Sutjeska“ iliti „Peta neprijateljska ofanziva“). O ličnoj sudbini jednog dela civila iz ove „kolone smrti“ govori, nadovezujući se na svedočenja Maneta Pešuta, i još jedan svedok događaja – Vladimir Dedijer, ovog puta sa komunističke strane:................................................................................... Ide večeras majka po ledu bosa, s nekim krpama oko nogu, koje su tako duge da se vuku po mrazu za njom. Na leđima u džaku dete kuka. Drugo vuče za ruku, a treće najstarije, ide i plače. Nisu jeli ništa već dva dana…
Četvrtak 23.06.2016.16:23
O grupnom stradanju (srpskih) civila februara meseca 1943. g. iz gore spomenute „kolone smrti“ svedoči komandant „Dinarske če//tničke divizije“, vojvoda Momčilo Đujić a čije svedočenje baca potpuno novo svetlo na titoističku istori(ografsku) floskulu o „humanosti“ i „bitkama za ranjenike“ („Neretva“) Brozovih partizana:................................................................................................................................................................. Komunisti razglase da Nijemci, us//taše i če//tnici idu zajedno, da ko//lju sve, sve redom. I povukli su za sobom dosta žena i djece iz Like. Ja sam na visini Grahova sačekivao Titove kolone i kupio taj narod, smještao ga u moja sela i kasnije vraćao kućama. Mnoge su žene, međutim, vukle dječicu sa sobom: neće ma//ter da ostavi dijete! Tito je lukavo došao na ideju – pošto se vojska sporo kreće radi žena i djece – da jedan poseban bataljon preuzme djecu, a ma//tere neka idu sa svojim muževima. Bolničarke i posebne jedinice, navodno, vodiće računa o djeci. I sada, on je pokupio tu djecu… jedno sto pedeset. A ispod vrha planine Šatora postoji Šatorsko jezero, vrlo žive vode, i tu je bila državna kuća za čuvara šume. Luksuzna vila, planinski stil. Sva ta djeca, ja sam brojao kosturiće njihove, sva su smještena u tu kuću i kuća je zapaljena................................................................................................................................................................... Ja sam kasnije naišao, mjesec dana kasnije, snijeg je bio, a koščice one dječice virile su iz snijega. Tu sliku takođe ne mogu zaboraviti. Nijesmo imali fotografskog aparata, ali jedna scena mogla bi se uzeti za vječni spomenik: Ličanka, majka koja nije htjela da preda djecu, sjela je na kamen šumske staze, otprilike jedan kilometar od one kuće. Još se leševi nijesu raspali, još su bili zamrznuti. Majka jedno dijete ovako na dojku pritisla, jedno je, na kolj//enima, uhvatilo ručicama ispod pazuha, a jedno leži na zemlji, najstarije, uhvatilo se rukama oko njene noge. Ta slika mi nikada ne izlazi iz glave. I ko onda ne bi ubijao komuniste, ko ne bi ubijao us//taše?[
Četvrtak 23.06.2016.16:32
U kontekstu našeg konkretnog priloga reviziji zvanične titografske povesti „naših naroda i narodnosti“ u DSR ukazali bismo na problem rasvetljavanja pitanja odnosa Brozovih partizana i Pavelićevih us//taša. Naime, nakon raspada i rasturanja Brozove Jugoslavije isplivavava na površinu arhivska građa koja potvrđuje (do sada samo „če//tničku propagandu iz inozemstva“) o otvorenoj i sistematsko-strateškoj saradnji hrvatskih us//taša i Brozovih partizana. U ovom konkretnom slučaju koji bismo ukratko elaborirali radi se o dokumentovanoj saradnji us//taša i partizana na prostoru gore već spomenute oblasti oko Gacka – Gacke doline........................................................................................................................................................................................................................ Ova dolina kao i čitava Gacka oblast je dobila naziv po reci Gackoj a prostirala se od Medaka preko Gospića i Gorskog Kotara pa sve do Srpskih Moravica na severu nedaleko od granice sa Slovenijom, tj. Kranjskom. Na ovom prostoru su se nalazile italijanske, us//taške, partizansko-komunističke i če//tničke („Dinarska če//tnička divizija“ pod komandom bivšeg popa a ratnog vojvode Momčila Đujića) vojne formacije. Partizani sa sovjetskim vojnim oznakama su tokom čitavog ratnog perioda pokušavali vojnim udarima gerilskog tipa da preotmu ovu zonu od če//tnika Dinarske divizije ali im to nije polazilo za rukom i zbog toga što se lokalno srpsko (većinsko) stanovništvo uglavnom opredeljavalo za če//tnike (JVuO) a ne za partizane a jedan od krucijalnih razloga za ovakvo prestrojavanje je bila i vidljiva saradnja partizana sa Pavelićevim us//tašama, kao i činjenica da su partizanski odredi komunističkog tzv. „Glavnog štaba Hrvatske“ svojim ponašanjem na terenu učestvovali u genocidnoj politici us//taškog Zagreba prema lokalnim Srbima. Upravo na ovim prostorima je i došlo za vreme DSR do otvorene i nedvosmislene saradnje us//taša i partizana a jedan od klasičnih primera je slučaj sa saradnjom na terenu između dva rođena brata Hrvata – Ive Rukavine, komandanta „Glavnog štaba Hrvatske“ i Juce Rukavine, komandanta najzloglasnije us//taške bojne formacije – „Crne legije“.[xvi]............................................................................................................................................................................................................................... O kakvoj konkretnoj vojnoj saradnji na terenu se u ovom slučaju radilo govori povesni izvor iz prve ruke kazujući da su komunističke formacije povučene na „narodni zbor“ u selo Kunić i to u trenutku kada 1.500 us//taških bojovnika prodire preko Korduna i Like. Dakle, u trenutku kada jedan rođeni brat Hrvat prodire sa svojim bojovnicima da za//tre sve što je srpsko koliko se to može u datom momentu, u tom istom trenutku drugi brat Hrvat umesto da brani narod od pok//olja svoje vojne formacije povlači sa pravca prodora formacija drugog brata i to na narodnu konferenciju. Dakle, oni koji bi trebalo da brane narod od pok//olja umesto da to i rade idu na seoska politička posela.

Komentari na ovom sajtu su odgovornost autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Vesti online.

Svi komentari prolaze moderaciju pre nego što će biti objavljeni na sajtu Vesti online.

Redakcija Vesti online zadržava pravo da komentar ne objavi ili objavi i naknadno izbriše, bez obaveze pojašnjenja autoru komentara za razloge neobjavljivanja ili brisanja.

Komentari koji sadrže govor mržnje ili nasilje, pretnje ili vulgarnosti, koji podstiču diskriminaciju na bilo kojoj osnovi i izražavaju netrpeljivost, koji ne odgovaraju temi vesti na koju se komentariše, neće biti objavljeni.

(Komentar mogu da ostave samo prethodno registrovani korisnici Vesti online)*

VAŠ KOMENTAR (max. 1000 karaktera)