Osuđeni smo da nestanemo
Ničemu se dobrom ne nadamo, teška srca Srbi južno od Ibra komentarišu sporazum Beograda i Prištine postignut u Briselu.
Dragan Stolić sa porodicom živi u Gračanici
- Najverovatnije će biti još gore. Mislim da je ovo lagano odstupanje i indijanski način odumiranja. Država nas je predala, nažalost, kosovskim Albancima. A oni za ovih 14 godina nisu pokazali dobre namere da nas žele u okruženju. Što mi jedan Albanac rekao - nama je san da vi svi jednog dana odete, a mi smo, nažalost, na dobrom putu da se to i dogodi - kaže Saša Sekulić, privrednik iz Gračanice.
On kaže da ne zna šta su Srbi dobili sporazumom.
- I za taj datum u EU čitam u novinama da visi opet negde. Što je Matija Bećković rekao - ovo nije prodaja, ovo je predaja! Nigde nema ni one četiri tačke što je bivši predsednik stavio, da se razgovara o imovini i drugim važnim životnim stavovima. Mi Srbi južno od Ibra smo i ranije živeli pod istim uslovima. Imamo njihova dokumenta jer ne mogu nigde da mrdnem bez kosovske lične karte i vozačke. Na srpsku neće policija da me pusti. Ali, sever je bio nešto drugo - objašnjava Sekulić.
Dragan Stolić iz Prištine kaže da su Srbi već psihički propali od torture i izolacije. Ipak, znaju veoma dobro šta se dešava, i trezveno pričaju o politici. Država je, smatra Stolić, trebalo da "dogovara da Kosovo funkcioniše unutar Ustava i države Srbije".
- Trebalo je da bude autonomnih oblasti ili kao četiri kantona: severni, centralni deo, deo Brezovice i moravski kraj koji će biti samostalan u svim odlukama i sudskim i zakonodavnim i policijskim. Više od 250.000 Srba je izbačeno sa Kosmeta nasiljem i čišćenjem. Izgubili smo pravo na život, na rad, na stvaralaštvo, i kada nemate slobodu kretanja, govora, misli, pravo na svoju imovinu, ne vidi se budućnost - kaže Stolić, koji sa suprugom živi u kontejnerskom naselju u Gračanici.
Bez pomoći Beograda
Privrednik Saša Sekulić i jedini proizvođač ratluka južno od Ibra, koga Albanci bojkotuju i ne kupuju njegovu robu, kaže da je država bila upoznata sa stanjem i problemima Srba u tom delu Kosmeta.
|
Dragan Lazić iz Uroševca sa porodicom živi u Kosovu Polju. Nema kuće, nema stan, sa troje dece živi u lokalu predviđenom za kiosk. Njemu briselski sporazum ništa nije doneo. Osim strepnje.
- Samo se nadam da neće biti gore. Nije prijatno da slušate zapaljivu retoriku i neprijatne stvari, jer to diže tenzije. Nadam se samo da ne živim gore. I ovako živim teško i ne vidim neko poboljšanje. Suština je da se političari bave politikom, a ne skorojevići koji su došli iz planine i šume. A narod ko narod uvek mora da sluša političara. I ovce imaju predvodnika. To je Bog rekao - kaže Lazić.
Upravo Srbi koji žive u najtežim uslovima, interno raseljeni po kontejnerima skoro deceniju, pokazali su najviše razumevanja za državu Srbiju.
- Srbija nije moćna ovde, šta da uradi kada je to odluka viših sila - odmahuju rukom.
- Beograd na sve misli. I na ljude koji živi u Americi. Svaki sporazum koji se ljudi dogovore je dobar. Nesporazum dovodi do rata i do ubijanja ljudi - kaže Zvonko Živković, prognanik iz Đakovice.